Grah i zelje
Sjećate se one dječje pjesmice: ‘Zima, zima – e, pa šta je, ak’ je
zima, nije lav! Zima, zima – pa neka je, ne boji se k’o je zdrav!’
E pa meni je lav i na rubu sam bolesti. Da pojasnim. Uživajući u toplom rujnu u kojemu smo nosili sandale, kratke rukave čak i pobjegli na jedno bazensko kupanje na otvorenom, odjednom je stigao listopad i niže temperature. I tako uljuljkani u toplinu zaboravili smo na jedan običan – bojler kojeg smo jedne večeri odlučili pokrenuti i službeno započeti sezonu grijanja. Ništa. Ne reagira. Zamotani u deke zovemo sve majstore. Ništa. Ne reagiraju. Ne pomaže ni veza. Ni susjedove sestre sin. Ni frend od frenda ne može. Prvi slobodan termin 13. listopada.
Zar je do toga došlo da se za kvar bojlera trebam naručivati?Pomislila sam kako je nekad to bilo skoro nevjerojatno – otprilike je svaki ulaz u zgradi imao nekog susjeda koji ti je mogao popraviti što god treba.
Kako bilo – čekajući Godota, pardon majstora za bojler, odlučili smo se uz deke grijati i težom hranom poput graha. A upravo grah i zelje jedno je od onih jela koje me mirisom i okusom, ali i izgledom odmah vrati u ta vremena gdje je susjed Ivica bio glavni majstor i gdje je baka Dragica ovo jelo znala maestralno napraviti. Osamdesete su bile godine…
E pa meni je lav i na rubu sam bolesti. Da pojasnim. Uživajući u toplom rujnu u kojemu smo nosili sandale, kratke rukave čak i pobjegli na jedno bazensko kupanje na otvorenom, odjednom je stigao listopad i niže temperature. I tako uljuljkani u toplinu zaboravili smo na jedan običan – bojler kojeg smo jedne večeri odlučili pokrenuti i službeno započeti sezonu grijanja. Ništa. Ne reagira. Zamotani u deke zovemo sve majstore. Ništa. Ne reagiraju. Ne pomaže ni veza. Ni susjedove sestre sin. Ni frend od frenda ne može. Prvi slobodan termin 13. listopada.
Zar je do toga došlo da se za kvar bojlera trebam naručivati?Pomislila sam kako je nekad to bilo skoro nevjerojatno – otprilike je svaki ulaz u zgradi imao nekog susjeda koji ti je mogao popraviti što god treba.
Kako bilo – čekajući Godota, pardon majstora za bojler, odlučili smo se uz deke grijati i težom hranom poput graha. A upravo grah i zelje jedno je od onih jela koje me mirisom i okusom, ali i izgledom odmah vrati u ta vremena gdje je susjed Ivica bio glavni majstor i gdje je baka Dragica ovo jelo znala maestralno napraviti. Osamdesete su bile godine…
No, kako to često biva, tako je i ovaj njezin magičan recept otišao s njom, a nitko se zapravo nije zapitao zašto je njezino jelo bilo posebno i koji je to čarobni sastojak stavljala. Zanimljivo kako ti neka jela odrede djetinjstvo pa i neki mirisi. I kad se nje sjetim - uz ovo jelo, pamtim je po mirisu kopra u varivu od tikvica, naribanoj korici limuna u tijestu, najčvršćem snijegu od bjelanjaka i najfinijim orah šapicama koje je uvijek čuvala u vitrini. Baka Dragica.
Iako moje jelo nije ni sluga njenom, recept je tu. Valjda ću s godinama nadoći koji je to poseban prstohvat nečega kako bi dobila one grah i rezance iz 80-tih godina.
Potrebno vam je:
2 srednje glavice crvenog luka
malo ulja
pola šalice oštrog brašna
žlica mljevene paprike
sol, papar, vegeta
3 lovorova lista
3 dcl paradajz sosa
1 mrkva narezana na kolutiće
korijen celera
nekoliko listića peršina
800 g bijelog graha (može i iz konzerve, ako je svježi, namočiti ga prije)
350 g kiselog narezanog zelja
2-3 kranjske kobasice
500 g špic rebara
Prije nego špic rebra stavite u grah, prokuhajte ih u vrućoj posoljenoj vodi na način da voda prvo zakipi, a onda ubacite rebra na 7-8 minuta. Tako ćete izbjeći onu pjenicu dok kuhate, a i jelo neće imati onaj "siloviti" okus.
Na ulju dinstati luk, posoliti, popapriti, staviti žlicu mljevene paprike, vegete, podliti s 1 dcl vode. Ubaciti narezanu mrkvu i celer (u komadu). Miješati još malo. U pola šalice staviti oštrog brašno i razmutiti s vodom. Ubaciti u lonac, miješati da se ne stvore grudice i podliti s još 2 dcl vode. Dodati 3 dcl paradajz sosa i još oko litru i pol - dvije vode (ovisno koliku gustoću želite) te 3 lovorova lista.
U lonac potom ubaciti grah, meso, kupus. Kuhati oko 1'15" h ako je grah svježi, ako je iz konzerve onda je dovoljno i oko 40 minuta. Zadnjih dvadeset minuta dodajte kobasicu koju ste prije toga narezali na kolutiće i malo prepekli u tavi.
Važno: Kiselo zelje nije uvijek jednako kiselo stoga ga je bitno probati ranije. Ako mislite da je prekiselo, isperite ga jednom u vodi. No, ako mislite da je taman i dogodi vam se, kao meni, da na kraju cijele ove balade jelo bude prekiselo - rješenja ima! To svakako nije bacanje hrane već u lonac ubacite 1 oguljeni sirovi krumpir koji će popiti svu kiselinu i kojeg ćete, kad se jelo skuha, baciti.
Primjedbe
Objavi komentar