Krafne

I danas se živo sjećam trenutka kad sam kroz prozor gledala svoje prijatelje kako odlaze na ples pod maskama, a ja ostajem doma. Naravno, dogodila mi se povijesna nepravda.



Bili smo klinci, možda treći ili četvrti osnovne, a moji susjedi – dva dečka i ja, spremali smo se na fašnički ples. Njihova je mama imala tri maske, a tog dana na stubištu rekla je da je jedna – za mene. I kad smo se svi tako lijepo okupili kod njih – došla je i naša prijateljica – isto susjeda iz zgrade. I ja sam izvisila. Zašto? Naime treća maska bila je za Indijanca – a budući da je ona imala crnu kosu, a ja plavu, ona smeđe oči, a ja plave – susjeda je rekla da bi njoj ipak bolje pasala. 

“Nikako to ne ide s tobom, a njoj stoji kao salivena”, rekla je, a ja sam otišla kući suznih očiju. Uz napore moje mame da obučem njenu robu i glumim “lijepu ženu”, ipak sam ostala doma i gledala njih kako veselo skakuću prema školi. 

Dugo mi, vjerojatno i zato, taj fašnički đir i nije bio nešto. Užasno me sve to iritiralo, a svaki put kad bi se sjetila priče o Indijancu baš bi mi bilo grozno. 

Ipak nakon nekoliko godina krenuli su partyji pod maskama pa me opet sve to zaintrigiralo. Perika, šljašteća haljina – 70-te. Natapirana kosa, štucne, šarena odjeća – 80-te. Nije uopće bilo teško. A onda sam postala mama koja sa svojom obitelji živi, volim to reći, “u selu usred grada”. 



A ono što je najinteresantnije ovdje, 10 km od Trga bana Jelačića, klinci i dan danas idu po kućama i pjevaju fašničke pjesmice. Iako im mnogi ne otvaraju, ja to doista ne mogu zamisliti. Već prve godine kada su moje kćeri krenule u obilazak, obukla sam se kao vještica i prvo dobro isprepadala svu djecu koja su nam pozvonila na vrata. Bili smo glavni u selu (usred grada). Pa se tradicija nastavila iz godine u godinu. Nakon vještice, vrata je otvarao klaun, vampir, kaubojka, Matovilka. Već se danima tako pripremamo i za ovaj fašnik. Moje cure obožavaju maskiranje i još su u potrazi za najboljom maskom. 

Ja već znam – ove ću godine biti – Indijanac.

Recept za krafne
 
Potrebno je:
- 1 kg glatkog brašna
- 2 jaja
- 2 žumanjka
- prstohvat soli
- 8 g suhog kvasca
- 3 žlice šećera
- 6 dcl mlijeka
- 4 žlice ulja
- 2 žlice rastopljenog maslaca
- limunova korica jednog limuna
- 5 kapi ruma




Postupak: Kvasac zajedno s 1 žlicom šećera i žlicom brašna umutiti u ugrijano mlijeko i pustiti da se digne. Potom razmutiti jaja i žumanjke, dodati ulje i maslac, a zatim brašno, šećer, sol, naribanu koricu limuna i (po želji) 5 kapi ekstrakta ruma. Ako ne volite miris ruma, onda može samo limun. Pustiti da odstoji dok se tijesto ne udvostruči. To može potrajati - moje se dizalo oko dva sata, a poželjno je što duže. Kada se tijesto udvostručilo, premijesiti ga i razvući s valjkom i to na debljinu kažiprsta. 

Čašom ili modlama vaditi krugove i pustiti da se ponovno dignu - negdje 15-20 min, a potom ih sve okrenuti na drugu stranu i pustiti još malo. Ugrijati ulje - e sad, bitno je da nije ni prevruće ni prehladno i tu je ta glavna caka: ako vam je prevruće odmah će izgoriti, ako je prehladno, neće se dići. Neka srednja vatrica. Kada se ugrije ulje ubaciti krafne i poklopiti. Pustiti 20-30 sec dok ne porumene s jedne strane i potom okrenuti na drugu. Kada ih izvadite, pospite šećerom u prahu. Ako ih želite napunjene, sa špricom u koju ste stavili pekmez ili nutelu, izbušiti rupu i nafilati. Krafne možete i umakati u čokoladu i posuti šarenim mrvicama.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi